ŠTO UČINITI KADA DIJETE MUCA?
Mucanje je poremećaj ritma i tempa govora. Pojavljuje se u obliku ponavljanja glasova, slogova, riječi ili fraza, produljivanja glasova, bezglasnih zastoja na početku ili unutar riječi. Može biti praćeno napetošću i „grčevima“ tijekom govora, ubacivanjem pomoćnog glasa u govoru („a“, „h“) koji služe djetetu kako bi prevladalo teškoću.
Postoji nekoliko kritičnih perioda kada se mucanje najčešće javlja iako se može javiti i kasnije. Prvo kritično razdoblje je dob između 2. i 3. godine života. To je razdoblje intenzivnog razvoja govora u kojem se dijete prvi puta susreće s mnoštvom novih riječi. Zbog nedovoljne spretnosti u verbalnoj komunikaciji i raspolaganja malim fondom riječi, dijete u toj dobi vrlo često zastajkuje u govoru, ponavlja pojedine slogove, riječi, dijelove rečenice, razvlači govor, ispravlja se, što je normalno za razdoblje učenja govora. Ako okolina neprimjereno reagira na takav govorni obrazac (ispravlja dijete, ruga mu se, upozorava i sl.), dijete počinje govor percipirati kao neugodu te muca.
Drugo kritično razdoblje je dob između 4. i 5. godine života. U toj se dobi dijete više zanima za događaje i zbivanja oko sebe, postaje veoma znatiželjno, a okolina često nema vremena ni strpljenja za odgovaranje na učestala dječja pitanja. Okolina izražava nervozu prema dječjem oklijevanju, kritizira ga i kažnjava čime se pojačava djetetova nesigurnost.
Treće kritično razdoblje je između 6. i 7. godine života, pri polasku djeteta u školu. Neadekvatna priprema i strah od škole mogu dovesti do mucanja koje se može javiti i kao reakcija na neispunjenje visokih očekivanja roditelja i okoline.
U većini slučajeva, ukoliko djetetu ne osvijestimo simptome, oni spontano nestaju.
Obilježja razvojnih netečnosti su:
· Ponavljanje slogova u riječima 1-2x (ka-ka-kapa)
· Ponavljanje cijelih riječi ili fraza („daj- daj-daj mi kapu“)
· Oklijevanje ili poštapalice u govoru („hm“, „ah“, „a“ i sl.)
· Nema napetosti govornih organa niti popratnih tikova
· Dijete nije svjesno nepravilnosti u govoru niti izbjegava govor
Razvojne netečnosti mogu ponekad prerasti u „pravo mucanje“ ukoliko okolina djetetu osvijesti zastajkivanja u govoru (ispravljanjem, požurivanjem, dovršavanjem riječi ili rečenica…) pa dijete počne osjećati potrebu da ih izbjegava ili prevlada. Pri tome počinje razmišljati kako će što reći, dolazi do povećane napetosti , a zastoji mogu postati učestaliji. Na taj način se stvara zatvoreni krug osjećaja neugode i neuspjeha koji dijete samo teško može savladati. Do pojave pravog mucanja dolazi kada je dijete osjetljivije, ima genetske predispozicije te bude izloženo nekom stresu.
Simptomi pravog mucanja (prijelaznog ili početnog) su:
· Češće ponavljanje dijelova riječi (više od 1 – 2x) odn. glasova
i slogova („Daj mi l-o-o-o-o-o-optu“)
· Češće imaju teškoće u započinjanju riječi, najčešće na početnim
dijelovima rečenica
· Pretjerano naglašavaju ili produljuju neki glas u riječima (r-u-UU-u-ka)
· Mogu biti prisutni bezglasni pokušaji govora
· Prisutni su tikovi, napetost mišića koji sudjeluju u govoru,
popratni pokreti dijelova tijela ili glave i sl.
· Djeca su svjesna svojeg poremećaja pa govor doživljavaju kao nelagodu
Situacije koje pospješuju mucanje:
· Složene rečenice
· Govor u emocionalno zahtjevnim situacijama
· Kritički ili nepažljiv slušač
· Razgovor s nepoznatom ili važnom osobom
· Telefonski razgovor
Situacije koje umanjuju mucanje:
· Govor upućen samom sebi ili kućnom ljubimcu
· Pjevanje, recitacije, napamet naučeni tekstovi
· Govor dubljim tonom glasa
· Imitiranje nečijeg glasa ili govora
Kako komunicirati s djetetom koje muca:
· Govorite sporijim i opuštenijim tempom: usporavanjem svojeg govora
lakše ćete usporiti djetetov govor
· Ne upozoravajte dijete na pogreške u govoru
· Dajte djetetu dovoljno vremena da završi ono što je počelo govoriti:
nemojte prekidati dijete ili dovršavati rečenice umjesto njega
· Nemojte biti previše usmjereni na djetetovo mucanje, na taj način dijete
pokušava izbjeći mucanje što dodatno dovodi do pogoršanja simptoma.
Dijete postaje usmjereno na to kako govor, a ne na ono što je htjelo reći.
· Pokažite djetetu da ga slušate dok govori; pri tome koristite osmjeh,
kimanje glavom i slične geste
· Potaknite sve članove obitelji da čekaju na svoj red prilikom razgovora.
Djeci koja mucaju lakše je govoriti kada ih se ne prekida i kada imaju
pažljive slušače
· U razdobljima čestih netečnosti ne inzistirajte na verbalnim aktivnostima
već dajte prednost neverbalnim igrama (modeliranje, crtanje, građenje i sl.)
· Informirajte djetetovu okolinu o govoru djeteta i ne dozvolite da mu se
rugaju
· Najvažnije od svega je prihvatiti djetetovo mucanje i na taj mu način
pokazati da ima vašu podršku bez obzira na to muca li ili ne
Ukoliko nakon provođenja prethodnih uputa ne dolazi do poboljšanja djetetovog govora ili primjećujete kako mucanje postaje izraženije potražite savjet vrtićkog logopeda.
Korištena literatura:
1. Grupa autora (2009): Najčešći poremećaji jezično – govorne komunikacije djece predškolske dobi
